I tako se ja bavim svojim poslom, sanjam svašta kad odjednom sanjam kako mi pokazuješ kolekciju svojih fotografija. Sjećam se jedne na kiši. Tama je, čovjek u crnom se izvio u očaju, samo kiša i njegova sjena. U jednom smo se trenutku zagrcnuli od smijanja. Pitam se kako može biti tako lagano opustiti se s nekim. Pričaš mi o 24.10. kao periodu promjena na poslu, o smjenama u galeriji. S tobom, i još jednim čovjekom starijim, radi djevojka kratko ošišane kose, ali si poprilično indiferentan prema njoj. Gledamo slike koje se izmjenjuju na zidu, slušamo glazbu i taman gledamo neki super spot kada mi započneš pjevati neku kretensku, dječju pjesmicu koju si čuo. I ja ti se pridružim na kraju stiha. xD

B.
blog comments powered by Disqus